Prioritiziranje legitimnih preduzeća kao rješenje za sivu ekonomiju: Intervju sa Centrom za politike i upravljanje iz Bosne i Hercegovine
6 May 2021
Zemlje širom svijeta muči fenomen sive ekonomije—neformalna tržišta rada i roba koja gutaju značajne dijelove nacionalnih ekonomija i budžeta. Bosanskohercegovački Centar za politike i upravljanje (CPU BiH) želi dati doprinos da se ovaj fenomen istraži na Zapadnom Balkanu. PMI IMPACT—globalna inicijativa koja podržava organizacije za provođenje uticajnih projekata protiv ilegalne trgovine dodijelila je Centru grant.
Njihov najnoviji izvještaj “Rasvjetljavanje ekonomije u sjeni: Istraživanje neformalne ekonomije u četiri zemlje Jugoistočne Evrope,” fokusiran je na neformalni rad i ilegalnu trgovinu visokotarifnim robama. STOP: ILLEGAL je razgovarao sa izvršnim direktorom Centra, Adisom Muhovićem, kako bi saznao više o nalazima izvještaja i šta države mogu učiniti da se pozabave pitanjem sive ekonomije.
Njihov najnoviji izvještaj “Rasvjetljavanje ekonomije u sjeni: Istraživanje neformalne ekonomije u četiri zemlje Jugoistočne Evrope,” fokusiran je na neformalni rad i ilegalnu trgovinu visokotarifnim robama. STOP: ILLEGAL je razgovarao sa izvršnim direktorom Centra, Adisom Muhovićem, kako bi saznao više o nalazima izvještaja i šta države mogu učiniti da se pozabave pitanjem sive ekonomije.
STOP: ILLEGAL: Šta je siva ekonomija, i zašto je problem?
Adis Muhović: Siva ekonomija predstavlja ekonomsku aktivnost koja nije registrovana kod vlasti, u smislu da je neoporezovana i neregulisana. To podrazumijeva kupovinu roba i usluga od neregistrovanih, odnosno registrovanih dobavljača, koji ne izdaju račun za obavljenu transakciju.
Na tržištu rada se manifestuje u dva oblika - najčešće radom bez formalnog ugovora, ali i neprijavljenim zaposlenjem, gdje se dijelovi punih plata ne prikazuju i ne oporezuju. Maloprodaja je sektor koji je najviše pogođen; zajedno sa drugim popularnim industrijama poput: građevinarstva, proizvodnje, autoservisa, transporta, akciznih proizvoda, skladištenja, ugostiteljstva, kućanskih poslova, vrtlarstva i održavanja imovine. U konačnici, neformalni rad i trgovina događaju se kada ljudi vjeruju da ih je teško otkriti i da neće biti uhvaćeni.
Utječe i na tržište i na šire društvo. Kao rezultat ovih ilegalnih šema, smanjeni javni prihodi smanjuju dostupnost i kvalitet javnih usluga. Bez formalnih ugovora o radu, ljudi gube beneficije i sigurnost i mogu biti iskorišteni. Na primjer, u sivoj ekonomiji su registrovane mjesečne zarade niže i od 300 eura. Dodatno, roba koja se kupuje i prodaje često je rezultat nelegalne trgovine. Pri tom „kupovina ilegalno“ igra značajnu ulogu u podršci lokalnim i globalnim kriminalnim mrežama i ilegalnim aktivnostima. Ovo predstavlja značajan problem za zemlje Zapadnog Balkana, koje su već svakako pogođene sistemskom korupcijom i poveznicama političkih elita s ilegalnim aktivnostima.
SI: Kolika je siva ekonomija u Zapadnom Balkanu?
AM: Na nivou od 27% do 30% BDP-a, znatno je iznad prosjeka EU od 18%. Naše istraživanje pokazuje da nešto više od četvrtine ljudi kupuje kod neregistrovanih pružatelja usluga, a 15% to čini 10 ili više puta godišnje. Ljudi u pravilu ne “izlaze” da kupe ilegalnu robu ili usluge, ali je siva ekonomija jasno vidljiva. Kupci jednostavno kupuju robu ili usluge bez računa, bez razmišljanja da li je ponuđač registriran ili ne.
Cigarete, rezani duhan i odjeća najčešće se kupuju na ovaj način. Među populacijom uključenom u neprijavljenu kupovinu, naše istraživanje otkrilo je da udio onih koji su kupili cigarete bez računa ili kupili nedozvoljene duhanske proizvode varira od 35% u Hrvatskoj do 69% u Crnoj Gori. Naši nalazi koji se tiču udjela neformalne trgovine akciznih proizvoda kao dijela ukupne potrošnje takve robe sugeriraju da je taj udio posebno visok u slučaju cigareta. Može se reći da četvrtina ukupne potrošnje cigareta dolazi iz ilegalnih izvora, na nivou sve četiri zemlje. Ovaj udio je najveći u Crnoj Gori, gdje čini više od 40% ukupne potrošnje. Osim cigareta, otkrili smo kako ljudi često u sivoj ekonomiji kupuju dijelove za automobile, alkohol, medicinske i kozmetičke usluge, gorivo, čak i hranu—i lista dobara i usluga se nastavlja.
Iako su se kreatori politika obavezali na unaprjeđenje ekonomije i usmjerili napore ka suzbijanju sive ekonomije, sam fenomen ostaje nedovoljno istražen. Nedostatak dostupnih podataka znači da su javne politike imale ograničen uspjeh. Na osnovu toga, željeli smo dati doprinos kroz kvalitetne podatke i istraživanje motivacije, percepcije i stavova ljudi prema sivoj ekonomiji. Zahvaljujući podršci PMI IMPACT, prikupili smo i predstavili dokaze o neformalnom radu i ilegalnoj trgovini u regiji. Dijeleći naša otkrića, nadamo se da ćemo informisati istraživače i kreatore javnih politika i dati svoj doprinos u poticanju informiranog odlučivanja.
SI: Zašto ljudi učestvuju u sivoj ekonomiji?
AM: Siva ekonomija je donekle normalizirana u regiji, što znači da su joj ljudi skloniji i da će opravdati svoje postupke. Neki građani nemaju izbora, siromaštvo ih primorava na ilegalnu kupovinu kao jedini način preživljavanja. Naši podaci su kao glavni pokretač neformalne kupovine istakli cijenu robe i usluga, jer je 55 posto onih koji kupuju robu i usluge ilegalno, to rade zbog cijene.
Neformalni rad je složeniji. Ljudi izbjegavaju plaćanje poreza iz različitih razloga. Najčešće je zahtjevana od poslodavaca ili se svodi na percepciju radnika da će na taj način imati veće finansijske koristi. Naše istraživanje otkrilo je da približno polovina građana, njih 40%, tvrdi da poslodavci insistiraju na isplati neprijavljenih plata, a 36% utaju poreza vidi kao sredstvo za povećanje dohotka. Porez je još jedan ključni pokretač neformalnog rada, sa platama koje su u zemljama regije poslije poreza manje za 38,8% do 40,3% plate prije oporezivanja, što je iznad prosjeka OECD-a od 36,15%.
Iako je ovo složeno pitanje, ono pokazuje informacijski jaz; otkrili smo da 18% osoba koje rade neformalno to čini jer ne želi izgubiti socijalna davanja, koja bi izgubili ukoliko bi im plata bila legalno isplaćivana, a dohodak od rada prijavljen. Pored niskog poreznog morala i uobičajene percepcije visokog oporezivanja, ljudi izbjegavaju plaćanje poreza jer su nezadovoljni javnim uslugama. Ali jaz i nerazumijevanje kako siva ekonomija, odnosno ilegalna trgovina pogoršavaju ekonomiju su jasni; manje novca koji ide u javne budžete znači još gore javne usluge.
SI: Šta treba da rade vlade i organi za sprovođenje zakona?
AM: Sadašnja praksa odvraćanja nije dovoljna da promijeni stavove javnosti prema sivoj ekonomiji. Od anketirane populacije, 45% vjeruje da postoji mala ili vrlo mala šansa da osoba bude uhvaćena u interakciji s neformalnim poslodavcima i neregistriranim poduzećima. Otprilike 45% građana vjeruje da postoji vrlo mala šansa da će biti uhvaćeni prilikom rada bez ugovora, odnosno 49% za rad s djelimično prijavljenom platom. Uz to, 41% vjeruje da su male šanse da budu uhvaćeni u švercu ili ilegalnoj proizvodnji i distribuciji robe.
Rješavanje ovih problema zahtijeva sveobuhvatan pristup. Prvo, preporučujemo povećanje formalne zaposlenosti kroz smanjenje razlike u visini plata prije i poslije poreza na plate, sa trenutnih nivoa na nivo bliži prosjeku OECD zemalja. To bi dovelo više radnika u legalni sistem i povećalo nivo plaća koju radnici nose kući – što bi podiglo moral. Također je važno pregledati i smanjiti bilo kakve poticaje za (djelimično) neprijavljeni rad, čineći neformalni rad manje atraktivnim.
Vlade moraju dati prioritet stvaranju poticajnog okruženja za preduzeća i preduzetnike kroz regulatorne promjene. Pretjerana regulacija, u većini slučajeva dugotrajne i trome procedure i procesi usklađenosti, guraju poduzetnike u sivu ekonomiju. Svako tržište imat će specifične potrebe, ali mogu se široko kategorizirati kao reforme koje promiču povoljnije uslove za poslovanje i formalno zapošljavanje. To takođe znači povećanje nadzora i javno procesuiranje ilegalnih poslovnih praksi. Građani trebaju shvatiti da je vjerovatnoća da će ih uhvatiti daleko veća, a kazne su mnogo više nego što bi mogli zamisliti.
I na kraju, vlasti moraju povećati povjerenje javnosti. To znači pomoći građanima da razumiju da efikasne regulatorne politike i legitiman rad imaju ulogu pomoći, a ne u ometanju društva. Javne politike trebale bi težiti oblikovanju okruženja koje potrošače odvraća od traženja jeftinijih, ilegalnih alternativa za legalne robe i usluge u sivoj ekonomiji, kao i vraćanju ilegalnog dijela tržišta u formalnu ekonomiju kako bi se omogućio rast javnih prihoda.
Istovremeno, strožija, ali fleksibilnija provedba postojećih zakona pomoći će u pridobijanju povjerenja javnosti, kao i povećanja javnih prihoda. To znači aktivno krivično gonjenje neregistrovanih pružatelja usluga, ali i uspostavljanje partnerskog odnosa i pružanje bolje podrške preduzećima koja posluju legalno. Poštovanje zakonskih propisa se potiče tako što poslovanje u skladu s pravilima činite manje skupim i frustrirajućim, istovremeno povećavajući rizik i smanjujući profitabilnost za neformalne operacije.
Sve u svemu, trajne i djelotvorne promjene bit će određene reakcijama vlada. Ako vlade zadrže „status quo“ i ne uspiju otkloniti finansijske i administrativne barijere za legitimno zapošljavanje i poslovanje, tada će i društvo nastaviti slijediti „status quo“.
Da biste saznali više o PMI IMPACT-u i kako je podržao korisnike granta u borbi protiv ilegalne trgovine, kliknite ovdje.
Adis Muhović: Siva ekonomija predstavlja ekonomsku aktivnost koja nije registrovana kod vlasti, u smislu da je neoporezovana i neregulisana. To podrazumijeva kupovinu roba i usluga od neregistrovanih, odnosno registrovanih dobavljača, koji ne izdaju račun za obavljenu transakciju.
Na tržištu rada se manifestuje u dva oblika - najčešće radom bez formalnog ugovora, ali i neprijavljenim zaposlenjem, gdje se dijelovi punih plata ne prikazuju i ne oporezuju. Maloprodaja je sektor koji je najviše pogođen; zajedno sa drugim popularnim industrijama poput: građevinarstva, proizvodnje, autoservisa, transporta, akciznih proizvoda, skladištenja, ugostiteljstva, kućanskih poslova, vrtlarstva i održavanja imovine. U konačnici, neformalni rad i trgovina događaju se kada ljudi vjeruju da ih je teško otkriti i da neće biti uhvaćeni.
Utječe i na tržište i na šire društvo. Kao rezultat ovih ilegalnih šema, smanjeni javni prihodi smanjuju dostupnost i kvalitet javnih usluga. Bez formalnih ugovora o radu, ljudi gube beneficije i sigurnost i mogu biti iskorišteni. Na primjer, u sivoj ekonomiji su registrovane mjesečne zarade niže i od 300 eura. Dodatno, roba koja se kupuje i prodaje često je rezultat nelegalne trgovine. Pri tom „kupovina ilegalno“ igra značajnu ulogu u podršci lokalnim i globalnim kriminalnim mrežama i ilegalnim aktivnostima. Ovo predstavlja značajan problem za zemlje Zapadnog Balkana, koje su već svakako pogođene sistemskom korupcijom i poveznicama političkih elita s ilegalnim aktivnostima.
SI: Kolika je siva ekonomija u Zapadnom Balkanu?
AM: Na nivou od 27% do 30% BDP-a, znatno je iznad prosjeka EU od 18%. Naše istraživanje pokazuje da nešto više od četvrtine ljudi kupuje kod neregistrovanih pružatelja usluga, a 15% to čini 10 ili više puta godišnje. Ljudi u pravilu ne “izlaze” da kupe ilegalnu robu ili usluge, ali je siva ekonomija jasno vidljiva. Kupci jednostavno kupuju robu ili usluge bez računa, bez razmišljanja da li je ponuđač registriran ili ne.
Cigarete, rezani duhan i odjeća najčešće se kupuju na ovaj način. Među populacijom uključenom u neprijavljenu kupovinu, naše istraživanje otkrilo je da udio onih koji su kupili cigarete bez računa ili kupili nedozvoljene duhanske proizvode varira od 35% u Hrvatskoj do 69% u Crnoj Gori. Naši nalazi koji se tiču udjela neformalne trgovine akciznih proizvoda kao dijela ukupne potrošnje takve robe sugeriraju da je taj udio posebno visok u slučaju cigareta. Može se reći da četvrtina ukupne potrošnje cigareta dolazi iz ilegalnih izvora, na nivou sve četiri zemlje. Ovaj udio je najveći u Crnoj Gori, gdje čini više od 40% ukupne potrošnje. Osim cigareta, otkrili smo kako ljudi često u sivoj ekonomiji kupuju dijelove za automobile, alkohol, medicinske i kozmetičke usluge, gorivo, čak i hranu—i lista dobara i usluga se nastavlja.
Iako su se kreatori politika obavezali na unaprjeđenje ekonomije i usmjerili napore ka suzbijanju sive ekonomije, sam fenomen ostaje nedovoljno istražen. Nedostatak dostupnih podataka znači da su javne politike imale ograničen uspjeh. Na osnovu toga, željeli smo dati doprinos kroz kvalitetne podatke i istraživanje motivacije, percepcije i stavova ljudi prema sivoj ekonomiji. Zahvaljujući podršci PMI IMPACT, prikupili smo i predstavili dokaze o neformalnom radu i ilegalnoj trgovini u regiji. Dijeleći naša otkrića, nadamo se da ćemo informisati istraživače i kreatore javnih politika i dati svoj doprinos u poticanju informiranog odlučivanja.
SI: Zašto ljudi učestvuju u sivoj ekonomiji?
AM: Siva ekonomija je donekle normalizirana u regiji, što znači da su joj ljudi skloniji i da će opravdati svoje postupke. Neki građani nemaju izbora, siromaštvo ih primorava na ilegalnu kupovinu kao jedini način preživljavanja. Naši podaci su kao glavni pokretač neformalne kupovine istakli cijenu robe i usluga, jer je 55 posto onih koji kupuju robu i usluge ilegalno, to rade zbog cijene.
Neformalni rad je složeniji. Ljudi izbjegavaju plaćanje poreza iz različitih razloga. Najčešće je zahtjevana od poslodavaca ili se svodi na percepciju radnika da će na taj način imati veće finansijske koristi. Naše istraživanje otkrilo je da približno polovina građana, njih 40%, tvrdi da poslodavci insistiraju na isplati neprijavljenih plata, a 36% utaju poreza vidi kao sredstvo za povećanje dohotka. Porez je još jedan ključni pokretač neformalnog rada, sa platama koje su u zemljama regije poslije poreza manje za 38,8% do 40,3% plate prije oporezivanja, što je iznad prosjeka OECD-a od 36,15%.
Iako je ovo složeno pitanje, ono pokazuje informacijski jaz; otkrili smo da 18% osoba koje rade neformalno to čini jer ne želi izgubiti socijalna davanja, koja bi izgubili ukoliko bi im plata bila legalno isplaćivana, a dohodak od rada prijavljen. Pored niskog poreznog morala i uobičajene percepcije visokog oporezivanja, ljudi izbjegavaju plaćanje poreza jer su nezadovoljni javnim uslugama. Ali jaz i nerazumijevanje kako siva ekonomija, odnosno ilegalna trgovina pogoršavaju ekonomiju su jasni; manje novca koji ide u javne budžete znači još gore javne usluge.
SI: Šta treba da rade vlade i organi za sprovođenje zakona?
AM: Sadašnja praksa odvraćanja nije dovoljna da promijeni stavove javnosti prema sivoj ekonomiji. Od anketirane populacije, 45% vjeruje da postoji mala ili vrlo mala šansa da osoba bude uhvaćena u interakciji s neformalnim poslodavcima i neregistriranim poduzećima. Otprilike 45% građana vjeruje da postoji vrlo mala šansa da će biti uhvaćeni prilikom rada bez ugovora, odnosno 49% za rad s djelimično prijavljenom platom. Uz to, 41% vjeruje da su male šanse da budu uhvaćeni u švercu ili ilegalnoj proizvodnji i distribuciji robe.
Rješavanje ovih problema zahtijeva sveobuhvatan pristup. Prvo, preporučujemo povećanje formalne zaposlenosti kroz smanjenje razlike u visini plata prije i poslije poreza na plate, sa trenutnih nivoa na nivo bliži prosjeku OECD zemalja. To bi dovelo više radnika u legalni sistem i povećalo nivo plaća koju radnici nose kući – što bi podiglo moral. Također je važno pregledati i smanjiti bilo kakve poticaje za (djelimično) neprijavljeni rad, čineći neformalni rad manje atraktivnim.
Vlade moraju dati prioritet stvaranju poticajnog okruženja za preduzeća i preduzetnike kroz regulatorne promjene. Pretjerana regulacija, u većini slučajeva dugotrajne i trome procedure i procesi usklađenosti, guraju poduzetnike u sivu ekonomiju. Svako tržište imat će specifične potrebe, ali mogu se široko kategorizirati kao reforme koje promiču povoljnije uslove za poslovanje i formalno zapošljavanje. To takođe znači povećanje nadzora i javno procesuiranje ilegalnih poslovnih praksi. Građani trebaju shvatiti da je vjerovatnoća da će ih uhvatiti daleko veća, a kazne su mnogo više nego što bi mogli zamisliti.
I na kraju, vlasti moraju povećati povjerenje javnosti. To znači pomoći građanima da razumiju da efikasne regulatorne politike i legitiman rad imaju ulogu pomoći, a ne u ometanju društva. Javne politike trebale bi težiti oblikovanju okruženja koje potrošače odvraća od traženja jeftinijih, ilegalnih alternativa za legalne robe i usluge u sivoj ekonomiji, kao i vraćanju ilegalnog dijela tržišta u formalnu ekonomiju kako bi se omogućio rast javnih prihoda.
Istovremeno, strožija, ali fleksibilnija provedba postojećih zakona pomoći će u pridobijanju povjerenja javnosti, kao i povećanja javnih prihoda. To znači aktivno krivično gonjenje neregistrovanih pružatelja usluga, ali i uspostavljanje partnerskog odnosa i pružanje bolje podrške preduzećima koja posluju legalno. Poštovanje zakonskih propisa se potiče tako što poslovanje u skladu s pravilima činite manje skupim i frustrirajućim, istovremeno povećavajući rizik i smanjujući profitabilnost za neformalne operacije.
Sve u svemu, trajne i djelotvorne promjene bit će određene reakcijama vlada. Ako vlade zadrže „status quo“ i ne uspiju otkloniti finansijske i administrativne barijere za legitimno zapošljavanje i poslovanje, tada će i društvo nastaviti slijediti „status quo“.
Da biste saznali više o PMI IMPACT-u i kako je podržao korisnike granta u borbi protiv ilegalne trgovine, kliknite ovdje.
Related articles
